Dnevni boravak i naše nove jastučnice



Ovdje se malo nazire stari zid

Uređivali smo i preuređivali dnevni boravak ove jeseni. Nije još ni približno gotovo ali s obzirom da će kupnja nove kutne garniture morati pričekati neka bolja vremena - može i ovako :))

Dugo vremena zid je bio obojan u nekakvu čokolino smeđu boju na koju sam spužvom nanijela zlatni pigment. Bio je krasan, pogotovo u jutarnjim satima kad je istočno sunce sjalo direktno na njega i davalo bakreni sjaj...no, nakon nekoliko godina, dosadio nam je, postao je nekako pretežak i agresivan pa smo se zaželjeli malo jednostavnosti (koliko sam ja već sposobna biti jednostavna).

Prebojali smo ga u čisto bijelo i na tu podlogu povukli jednu, oko 25 cm visoku crtu u boji pijeska kojom su inače obojani ostali zidovi boravka. Na nju smo stavili barokni uzorak pomoću šablone. Uzorak je prvo bojan u bijelo, te je na njega spužvicom utapkan bijeli biserni pigment (mora se nešto presijavati...no ipak diskretno ;)).

Škrinja koja nam služi kao 'coffee table', u originalu je kofer mog djeda kada je na početku II. svjetskog rata odlazio od kuće. Kasnije je služio kao škrinja za drva, a onda sam ga preotela, očistila od crvotočine i uljane boje kojom je bio obojan, metalne okove obojala crnom bojom za metal, a drvo u običnu lazurnu boju mahagonija pomiješanu s bojom oraha. Unutrašnjost je u nekakvoj ludoj plavo-zelenoj, poput nafte, sedefastoj boji...također lazurnoj. Sada na njemu osim osnovne namjene odmaramo noge (zato je jastučić tamo), a unutra je pohranjen višak posteljine.

Crni ormarić je od drugih bake i djede...ima oko 130 godina i bio je dio ogromnog dnevnog boravka kojeg na žalost nisam uspjela spasiti. Njega nismo dirali, originalno je obojan, i podosta izlizan...i najbolji je takav. U njemu su sakrivene aktualne igračke mog sina.

Proći će vjerojatno još dosta vremena da sipunimo cijelu listu želja koje smo namijenili boravku, no morat ćemo redom...iliti kunu po kunu...

Kako piše u naslovu - nove jastučnice, jedno je od prvih pokušaja stvaranja onoga što smo započeli i moj prvi okršaj s ovim načinom bojanja tkanine.

Kupila sam platnene jastučnice za neke smiješne novce, mislim da je bilo 10 kuna po komadu. Materijal je grub i podsjeća na jutu, ali je ipak finiji. Tkanje je dosta rijetko i prozračno, a boja bijele kave/natur.

Kako patim na određenu dozu kiča u svemu, tako sam ga morala smjestiti i na jastučnice.

Na Internetu sam pronašla uzorke krune i kristalnog lustera (moja sve javnija opsesija, s obzirom da ih imamo već tri u stanu, a jedan je ni manje ni više u kupaonici :D), isprintala (običan 80 gr. A4), izrezala (muko moja...) i pomoću pik-trake zalijepila na jastučnice. Uzela sam crnu boju za pamuk (onu perivu do 60 stupnjeva) i natapkala ju obilato preko šablone, pazeći jedino da se ne podlije pod nju. Kad se osušilo, prepeglala sam pomoću jedne kuhinjske krpe i to je bilo to....sad sam u potrazi za još takvih jastučnica jer me kopka napraviti ih još :))